U težak januar bi stavio ciganske oči, Da mogu. Da prati veljaču kud ide, jer ona ima Kraću nogu. Martu bi dao usisivač za babine huke. Travanj nek otvori karneval i ogoli nam ruke, Da dočekaju sunce. Sunce izađe i zađe, Zemlja se okrene. Šta čovjeku radi vrijeme, Ljudi nisu stijene. Maju je mjesto u raju jer zemlju ozeleni. Veseli lipanj pjeva, pleše u blagoj sjeni. Julu je mjesec do brade i muzikom nas mami. Dok zvijezde brojimo do jutra, Ostali smo sami. Kolovoz gori. Sunce izađe i zađe, Zemlja se okrene. Šta čovjeku radi vrijeme, Ljudi nisu stijene. Septembar nosi proljeće, opet. Listopad, ljubav i kišu. Novembar taman je i dan je do pet, Prosinci godine brišu. Sunce izađe i zađe, Zemlja se okrene. Šta čovjeku radi vrijeme, Ljudi nisu stijene. Gdje odlaze sati I svaki se vrati. A dani se množe, Gdje odoše, Bože.