Ona ustaje u zoru dok još nitko nije budan Želi ostvariti zacrtani san Sa svoje dvije male ruke radi od jutra do noći Skrivajući da je umorna Za svakog uvijek ima osmijeh ali neda nikom da joj priđe bliže Nego što im dozvoli Kad stigne kasno kući iz svijeta se isključi Počne radit što joj je najmilije Ne ide to tako lako To je bol što odmara To bit će ljubav Što pleše U nama Nek ponese me daleko Nabujala rijeka Bila je oštra zima kada sam je prvi puta ugledao Nova godina je kucala Pružio ruku da je dotaknem jer toliko je zračila dobrotom Iz očiju joj sjaj Toliko dugo sam joj dosađivao da mi je dala mali poljubac da me otjera Ne ide to tako lako To je bol što odmara To bit će ljubav Što pleše U nama Nek ponese me daleko Nabujala rijeka