Ponekad nocu, kada nema svjetla i ne vidi se put od kise i od vjetra sjetim se njega, Karabaja... I tu pocinje ta prica, negdje nasred Trebevica auto mi je stao u mraku ko iz krimica strava prava, Karabaja... Kad kroz zavjesu od kise pridje covjek ko da klize kozna jakna puna sjaja, pruza ruku rece kratko, Karabaja... Ja sam biker, nisam rauber 'ajde, prosetaj do haube mozda napravimo nesto od te tvoje robe s greskom rece sa smjeskom. Ma, pusti, prdn'o je u sisu a on samo rece tisu i dok rukama si pljesn'o stari auto vec je kresn'o. Strava prava, Karabaja... Rekoh sebi, simpa junkie e, bas cu pricat' Branki hajmo nesto popit' covjek si cudan, al' duhovit. Neka hvala, Karabaja I jos mi je rek'o, prije neg' je nest'o dole u Harley baru pronadji moju raju reci da sam te ja posl'o i da ti srede motor dobar si covjek, imas jaja pozdravlja te Karabaja, Karabaja, Karabaja... Ref. 2x Karabaja mora dalje Karabaja naci mora Karabaja ne moze na nebo otic' bez motora To be continued... Parkiram se, udjem u Harley bar i upratim, tu sam covjek vrlo stran like a krme in Teheran osjetim poglede na sebi i da se smot'o ne bi prvi progovaram, sve vas pozdravlja Karabaja Nasta muk u kafani niko nista nije pit'o atmosfera je bila ko kad je umro Tito, najveci sin Pridje mi stariji roker ma, jesi normalan, jeb'o te Karabaja se, ljepoto davno rast'o sa zivotom. Izb'o ga stoper, ukr'o mu motor Ref. 3x Karabaja mora dalje Karabaja naci mora Karabaja ne moze na nebo otic' bez motora