Tri sata popodne pokazuje moj Rolex Na semaforu stojim, a pored mene bus Kao u zoološkom vrtu gledam izumiruću vrstu Izgužvana lica zure mi u bemburu S Ray-Banom na nosu žalim frustriranu masu Njihov me pogled baca u "bad" Zato okrećem glavu na drugu, ljepšu stranu Jer duša mi ne podnosi tužne prizore Sutra sam već u crkvi na malom pranju savjesti Jer moje veze sežu ravno do neba U navali humanosti pomolit ću se i za njih Nakon čega slijedi tečaj tenisa Ne mogu ih gledati više, uključujem svoj air-condition Polako da me vide pice iz busa Konačno spas, zeleno je, dodajem gas i nestajem A gomila me gleda kao zločinca Penzići novi i penzići polovni Doživotne žrtve javnog prijevoza Blesavi od znojenja u kutiji Još samo dva radna vijeka do fićeka Gomila plazi po bljuzgavoj stazi S gađenjem gleda metak što prolazi