Gdje su oni dani igre i veselja Kada presretni smo bili zajedno mi tad? Dok te čekam sama ispod jorgovana Nježnog pogleda i riječi, sjetim se i sad: Kad se popneš na brdašce Među stijene dvje, Metni ruku na srdašce, Šapni - volim te. Za nama su dani bezbrižnog djetinjstva Kada proljetni je lahor milovao nas. Jesenji dok vjetar našom stazom luta Opet vraća meni davno izgubljeni glas: Kad se popneš na brdašce Među stijene dvje, Metni ruku na srdašce, Šapni - volim te