Moja zemlja je u obliku srca, Tu između istoka i zapada, U njoj narod voli da puca, Jedan drugog da napada. Tu žive tri vjere, tri nacije, Svako svakog u glavu jebe, Svi su željni separacije. Njome vladaju tri predsjednika, Tri stolice za tri vuka, Za baliju, ustašu i četnika, Sva tri željna patnje i muka. A narod jadan pati, U džepu nema ni pare, Primoran za vlast umirati, Ostale mu bijeda i rane. Iz rana duša otišla, Nema više ni veresije ni popusta, Nema osmijeha i pomoći, Kuće se zaključavaju po noći. Svi vjeruju u bolje sutra, Al nikad ništa ne čine, Uporno jedu hljeb bez putera, Dok gazde lažu s bine. Bine su čvrste, Jer ih drže ljudi s pendrekom i puškama, Svojim gazdama vijerno služe, Da žive ugodnije i duže. Bit će bolje stariji govore, Vi ste naše mlade nade, Ja ne nasjedam na takve fore i folove, želim živjeti svoje snove. Blizu mora na balkanu između istoka i zapada, Ja liječim svoju ranu i molim boga za malo rada... Gotovo.