Gledam dok hodaš, tako ohola, I kako se sreća tvojem tijelu smiješila. Prolaziš kraj mene k'o da ne znaš tko sam ja, K'o da me do sada nikad nisi vidjela. A dao sam srce, ti si odbila, Jer nije to ljubav što si tražila. Kada vrijeme, kurva, svoju čašu ispije, Žao će ti biti, dušo, što nisi kraj mene. Kada ti godine ostave tragove, Na čijem ćeš ramenu pronaći utjehu? Gledam dok hodaš, tako ohola, Tvoje su sluge sva ogledala. Vidim kako ideš sve dalje od mene, K'o da me te usne nikad nisu ljubile. Kada ti godine ostave tragove, Na čijem ćeš ramenu tražiti utjehu? Kada ti godine ostave tragove... Kada se ostari, jednom kad se ostari, Kada se ostari, a treba živjeti - bez ljubavi.