Dok pjevalo je srce moje, Onoga dana, istoga sata, Crna smrt je pokucala Na naš dom, na naša vrata! Ja plakala bih kao dijete Da sam znala, o da sam znala! Molila bih da te štedi Koljenima zemlji pala! Nema te u gradu tvoma Gdje se sunčan kamen bijeli, Kolijevka još tvoja živi Al' te vječnost od nje dijeli! Porporelom i Stradunom, Lapadom crn galeb kruži, Kamo ću bez tvog srca: Kratko sunce, mrak sve duži. Crna ženo, kosom što kosiš Zašto moje najdraže nosiš ? U tren jedan banu tuga Nesta slavuj iz mog luga.