Nekako s proljeća uvijek meni doluta Neka čežnja tamna, tiha mudrost davna Spuštam ja stare kofere na perone sudbine To je miris zrelih godina Moj kaput baš je težak, najdraža Nekako s proljeća ja se sjetim starih drugova Probude se u meni svi derneci pijani Tad nosim stare cipele, one znaju moje ulice To je boja crnoponoćna Moji koraci baš su teški, najdraža I opet taj osjećaj samoće Kad neće nikog mene krene i hoće I opet mrakom svoje pjesme bojim Pijan od želje za usnama tvojim Sav sam tih od ludila Nekako s proljeća Sav sam tih od ludila Nekako s proljeća Nekako s proljeća sjeti mene nepravda Na pobjede poraze i sve lažne obzire Napravim račun praštanja, popijem pusta maštanja To je ukus lijepog kajanja Moji kapci baš su teški, najdraža Nekako s proljeća noć mi oči otvara Nemam san da uhvatim, nema dana da ne izgubim A hoću da te vodim ja tragom sunca, jugom maslina To je dodir tvojih bedara Moja duša baš te voli, najdraža I opet taj osjećaj samoće Kad neće nikog mene krene i hoće I opet mrakom svoje pjesme bojim Pijan od želje za usnama tvojim Sav sam tih od ludila Nekako s proljeća Sav sam tih od ludila Nekako s proljeća Sav sam tih od ludila Nekako s proljeća Sav sam tih od ludila Bez tebe s proljeća