Pusti

歌詞

Dižemo silne zidove Svojih ego tripova, A iza njih smo usamljene skitnice. Najgore je kad desi se Da u trenu nestane Ono što gradili smo Sad je prazan hram. Kako se lako odreći Jedni drugoga, Sve svete stvari Danas ništa ne znače. Negdje u tami prkosi Pravednik koji doziva Vjetar što utjehom će izbrisati bol. Pusti nek' misle što hoće... Opet prkosim u tami Ovog puta nema vraćanja Ja sam pravednik ovo su nepravedna sjećanja. Pamtim sreću koja traje duplo manje, Malo procvjeta pa se pretvori u sranje I kad postanem pric drugi dan sam opet žaba, Umoran i nemoćan ko neka stara baba- Sve je usporeno opet osjećam se grogi, Sve što boli u trbuhu mi se se zdrobi. Odbijam bit' provociran, Odbijam bit' iznerviran, Odbijam bit' drogiran, pijan, izoliran. Zašto više nismo ljudi dobre volje? Zašto naše ne valja a tuđe je bolje? Zašto sve što raste mi režemo u korijenu? Zašto nepromjenjivi obećavaju promjenu? A svijet je nekad lijep kada gledam ga takvog, Na njemu nema dosta hrane al' Ima metak za svakog... Zašto dižu se zidovi stvoreni iz boli I tko su svi ti umjetni idoli? Govore sorry kad za milost se moli A reklame im govore kako se živi i voli. Zato opet opet idem nazad, Duboko ispod, Dublje nego ikad gdje visoko je pod I bit će mi dobro, Sve nevažno proć' će, A do tada puštam ih nek' misle šta hoće. PUSTI! Pusti nek' misle što hoće...