Hladan je zid Na koji sam se Umjesto tebe naslonio Hladan je grad U koji me taj Vjetar sudbine donio O, ti dušo prazna Da može smrt biti kazna Hladan je zrak Samo jedan mali dio Onoga što osjećam Da zaborav ništa drugo nije Do odgođeno sjećanje Što me podsjeća Ali ne znam zbog čega Ja nisam ljut na njega Ali ne znam zbog čega Ne i ne, ne mogu joj prići Za sreću su potrebni mišići Ne i ne, ne mogu joj prići Za sreću su potrebni mišići Previše tereta nosim Za čovjeka Do koljena u snijegu Previše tereta nosim Za osobu Koja je u bijegu O, ti dušo prazna Samo da ona ne sazna O, ti dušo prazna Ne i ne, ne mogu joj prići Za sreću su potrebni mišići Ne i ne, ne mogu joj prići Za sreću su potrebni mišići